Medvjed u Gorskom kotaru

Smeđi ili mrki medvjed (Ursus arctos L.) koji stani Gorski kotar, najveća je kopnena zvijer i u ovolikom broju u slobodnoj prirodi živi još samo u malom broju zemalja Europe, te je jedina vrsta medvjeda koja živi na našem području i zajedno sa medvjedima Like i susjedne nam Slovenije predstavlja najzapadniju stabilnu populaciju medvjeda u Europi.

I pored višestoljetnog tretmana medvjeda kao štetne, za čovjeka opasne i nezaštićene zvijeri, ova je divljač ostala članom faune Gorskog kotara sve do današnjih dana. U prošlosti je ova krupna zvijer do te mjere zatirana da je zamalo i Hrvatska, poput većine europskih zemalja, ostala bez medvjeda.

Mir, dovoljne količine hrane i prostrana šumska područja tri su osnovna uvjeta za uspješan uzgoj i zaštitu medvjeda. Najbolje stanišne uvjete nalazi u preostalim mirnim oazama šireg risnjačko-snježničkog masiva na zapadu i Bjelolasice na istoku s nadmorskim visinama od 500 do 1100 metara. U potrazi za hranom i prikladnim brlogom čini opsežna horizontalna i vertikalan premještanja, boraveći tako u pojedinim lovištima duže ili kraće vrijeme. U stanju je u jednoj noći prevaliti udaljenosti i do 30 km. U proljeće biraju niža područja s ranijom vegetacijom i proteinskom hranom, dok u jesen trebaju pristup starim zrelim šumama s velikim količinama hranjivih plodova. Biljne tvari glavna su mu i osnovna hrana koja čini preko 90% svih njegovih potreba. Od hrane životinjskog podrijetla na njegovu jelovniku nađe se sve ono što može naći u šumi, od mravljih ličinki, crva, osinjih saća, puževa, sve do lešina uginulih životinja.

Svojim izgledom odaje krupnu, snažnu i na prvi pogled tromu životinju. Boja dlake je u osnovi smeđa, sa svim nijansama od svijetlosmeđe preko riđe i srebrnaste do gotovo tamne – crne. Od osjetila najbolje mu je razvijen njuh, zatim sluh dok mu je vid znatno slabiji. U Hrvatskoj odrasle ženke imaju prosječno 100 kg, a mužjaci 150 kg, no poneki primjerci premaše i 300 kg.

Živi samotničkim načinom života i ženkama se približava samo u vrijeme parenja koje pada u razdoblju od svibnja do prve polovice srpnja. Medvjedice brlože u mirnim šumskim predjelima. Bređost medvjedice traje 28-32 tjedna i mlade donose u brlogu krajem prosinca i u siječnju. U leglu mogu biti jedan do četiri medvjedića, najčešće dva. Rađaju se slijepi i bez dlake. S medvjedicom provedu cijelu prvu godinu života, kao i narednu zimu dijeleći s njom isti brlog.

Medvjed je noćna životinja koja svoj danji dnevni ležaj napušta u prvi sumrak, međutim u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost susresti ga i danju. Populacija medvjeda u Gorskom kotaru je stabilna i u blagom porastu.

Temeljem Zakona o lovstvu, te Bernske i CITES konvencije kojih je potpisnica Republika Hrvatska, medvjedom se gospodari na osnovi Plana gospodarenja smeđim medvjedom u Republici Hrvatskoj odnosno Akcijskim planom koji se sastavlja za svaku godinu.

Medvjed se u nas lovi dočekom na visokoj čeki za mjesečine uz mamac na mrciništu. Lov dočekom u komfornoj čeki lovcu je najmanje naporan i obećava siguran uspijeh. Takvim načinom lova do sada je stečen velik broj kapitalnih krzna i lubanja, a ni primjerci od 400 i više CIC točaka nisu rijetkost. Lov je dopušten samo tijekom lovne sezone sukladno Pravilniku o lovostaji. Medvjedi iz naših lovišta odlikuju se velikom jakošću i težinom. Po trofejnoj vrijednosti, krzno medvjeda odstrjeljenog u lovištu VIII/110 „Crna Gora“ – Čabar s ocjenom 555.15 prvak je Hrvatske.


Romeo Mance, ing. lovstva i zaštite prirode

Slažem se

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti i prikaza.
Cookie postavke možete podesiti u vašem web pregledniku. Za nastavak pregleda stranice kliknite "Slažem se".